Aranjuez,
Un lugar de ensuenos y de amor
Donde un rumor de fuentes de cristal
En el jardín parece hablar
En voz baja a las rosas

Aranjuez,
Hoy las hojas secas sin color
Que barre el viento
Son recuerdos del romance que una vez
Juntos empezamos tu y yo
Y sin razón olvidamos

Quizá ese amor escondido esté
En un atardecer
En la brisa o en la flor
Esperando tu regreso

Aranjuez,
Hoy las hojas seces sin color
Que barre el viento
Son recuerdos del romance que una vez
Juntos empezamos tu y yo
Y sin razón olvidamos

En Aranjuez, amor
Tu y yo


JOAQUIN RODRIGO VIDRE

Napisat cu ti pjesmu
U kojoj ce biti
Sunce, vjetar i ti.

Vrijeme ce mirisati pred kisu.
Zito ce snivati Van Goga.
Poljem ce svirati rijeka
Iz roga zelenoga.

Odjenut cu te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom ce stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.

Hodit ces sva izvan sebe
Od uzvisene neke slobode,
Nedjeljiva od svega sto vidis:
Od zraka, od zemlje, od vode.

Jablani dizat ce glave.
Ruzama dah ce stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Sve ce se okretati.

I sume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki zuti.
Ucinit cu da cijeli se svijet
Oko tvog lika zavrti.

I u tom, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti ocima sibat ces pejzaz
Svjesna ljepote svoje.

Vjetar odoljet nece,
Za kosu ce te scepat.
Ti ovlas ces ustrgnut klas
I kosu u rep ces vezat.

"Moja si", siktat ce vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacit cu ti maramu kradom
Da vrat zastitis dugi.

"Ne bjezi", bjesnit ce vjetar,
"Neces se oteti lako!"
I zaskocit cete pod suknju -
Put bijela bljesnut ce zrakom.

Ti zgrabit ces vjetar za gusu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.

A zatim cu, tiho, u pjesmi,
Otskrinuti oblake lake,
I ti ces prosuti kose
U zlatne suncane zrake.

Tisuce svjetlosnih strijela
Kroz srce ce ti sinut.
Od noznog palca do cela
Nevidljiva vatra ce liznut.

Osjetit ces u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih dojki
Dvije maline divlje ce rasti.

Osjetit ces pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamencic
Baci u vodu mirnu;

Krug za krugom topline
Krv ce siriti vrela -
Sve dok ne dodirnes sebe
Izvan granica tijela.


ENES KISEVIC

Dolazi vrijeme kada više ne možeš reći:
moj bože.
Vrijeme potpunog čišćenja.
Vrijeme kada više ne možeš reći: moja ljubavi.
Zato što se ljubav pokazala beskorisnom.
I u očima nema suza.
I ruke samo služe teškim radovima.
I srce je pusto.

Žene kucaju na tvoja vrata uzalud, nećeš otvoriti.
Ostaješ sam, ugašenih svjetala,
tvoje fluorescentne oči sjaje u mraku.
Jasno je da više ne znaš kako primiti patnju.
I ne želiš ništa od svojih prijatelja.

Koga briga ako dolazi staro doba, što je starost?
Tvoja ramena pridržavaju svijet
čine ga laganijim od dječje ruke.
Ratovi, glad, obiteljske svađe u kućama
samo dokazuju da život teče dalje
i nisu se svi uspjeli osloboditi.
Poneki (oni delikatni) procjenjujući spektakl okrutnim,
daju prednost umiranju.
Vrijeme dolazi kada smrt ne pomaže.
Vrijeme dolazi kada život postaje red.
Samo život, bez ikakvih eskapada.

CARLOS DRUMMOND DE ANDRADE